Dejan Katalinić, ugledni poslovni čovjek koji je vrhunski menadžer u velikoj američkoj tvrtki, ljetos je preuzeo funkciju direktora Španskog i sklapa momčad za proboj u viši rang natjecanja…
Špansko se u protekloj polusezoni ozbiljno pojačalo na svim pozicijama; kako na terenu i klupi tako i u kancelarijama, od igrača i trenera do upravljačkih pozicija.
Jedno od najjačih pojačanja Špančana novi je direktor kluba – Dejan Katalinić, koji je prije svega zadužen za sportska pitanja. Svojevrsna je spona između igrača i stručnog stožera te vrhuške klube, odnosno predsjednika Filipa Bilandžića i članova Uprave kluba.
Radi se o visokoobrazovanom i relativno mladom (44 godine) poslovnom čovjeku vrlo zanimljivog životopisa.
„U obnašanju ove dvije važne funkcije kojima sam posvećen maksimalno najveću podršku mi pružaju supruga i dvije prekrasne kćeri. Rođen sam u Sjedinjenim Američkim Državama, točnije u Philadelphiji. Tamo sam živio do 4 godine života, a nakon čega se moja obitelj vratila u Vukovar. Nakon početka rata u Vukovaru preselili smo se u našu vikendicu u Rogoznicu, gdje sam praktički i odrastao. Rogoznicu smatram svojim drugim domom, a ljude u tom mjestu smatram svojom drugom obitelji – na koncu tamo sam upoznao i svoju suprugu. Nakon završetka srednje škole preselio sam se u Zagreb jer sam upisao Studij medicinsko-laboratorijske dijagnostike., koji sam na koncu i završio“, ispričao je naš sugovornik, kojeg prijatelji najbolje znaju po nadimku Deni, a koji je dobio još kao klinac u SAD-u.
Završeni studij usko je vezan uz iznimno dinamičan i odgovoran posao koji na različitim funkcijama obavlja već godinama.
„Posebno mi je drago što sam poslovno ostao vezan za svoju struku. Poslovni uspon ostvario sam u tvrtkama kao što su Medical Intertrade, Dade Behring, Siemens Healthcare i Beckman Coulter, u kojem sam i trenutno zaposlen od 2015.“, kazuje naš sugovornik, kojeg vrijedi malo detaljnije predstaviti jer je već u ranim četrdesetima ostvario doista zapaženu poslovnu karijeru.
Dejan Katalinić – direktor NK Špansko i ugledni poslovni čovjek iz zdravstvene industrije
„Počeo sam kao prodajni predstavnik, pa nastavio svoj put kao menadžer ključnih kupaca, direktor prodaje i sada sam u krugu globalnog menadžmenta. Prvo sam pokrivao hrvatsko tržište, poslije su mi proširili krug djelovanja na Sloveniju, Bosnu i Hercegovinu i Albaniju, a danas radim kao menadžer za visokorastuća tržišta. Znači, istočna Europa, Bliski istok, Afrika, Azija i Pacifik. Pokrivam 69 država i oko 130 distributera.“
Možete li pojasniti malo s kojim nivoima ljudi/menadžera surađujete vezno za vaš krug djelovanja?
„Riječ je o generalnim menadžerima i komercijalnim direktorima. Posao mi se zasniva na kreiranju raznih strategija i inicijativa sa navedenim menadžerima, a sve u svrhu kako bi kompanija ostvarila što bolje rezultate preko indirektnih kanala, odnosno distributera.“
Vjerojatno je to posao koji zahtijeva puno putovanja.
„Da, poprilično. Do pojave korone to je bilo baš intenzivno, a sada je to ipak manje. Zbog putovanja bio sam dosta odvojen od obitelji, ali zahvaljujući podršci supruge Milene mogao sam se maksimalno posvetiti poslu. Posao je u globalu vrlo zahtjevan, ali ima i puno prednosti. Upoznao sam puno ljudi, različite kulture i običaje. To je jedno veliko životno bogatstvo i mogu reći da me oplemenilo na puno načina.“
Rođen u SAD-u, odrastao u Vukovaru i Šibeniku
E, sad, dolazimo do vaših konekcija s nogometom. Gdje je sve počelo?
„U Vukovaru. Od malena sam trenirao nogomet, počeo sam sa 6 godina u Vuteksu. Stadion mi je bio na kraju ulice. Prošao sam neke školske selekcije i pozvala me je Sloga, zajedno s mojim najboljim prijateljem Sinišom. Ubrzo je došao rat, otišli smo u Dalmaciju i nastavio sam trenirati u Šibeniku, gdje sam prošao kadetski i juniorski staž. U nekoliko navrata čak sam trenirao s prvom momčadi. Iz moje generacije nitko nije napravio neku zapaženu karijeru. Nekako se uvijek forsiralo igrače sa strane, iako je bilo domaćih talenata. Kako god, poslije sam došao u Zagreb na studij i tu sam prošao dosta klubova. Najljepše mi je bilo u igrati u jaskanskom kraju gdje sam stekao dosta prijatelja i poznanika za cijeli život. Nakon što sam završio fakultet i počeo raditi, nisam imao više vremena za nogomet. Posao je bio preozbiljan, ali i dobro plaćen, pa je nogomet pao u drugi plan“, prisjeća se naš sugovornik, koji je poslije imao nekih ponuda da se vrati u nogomet, i to na stručno-upravljačke funkcije.
„Kako sam zadržao kontakt s ljudima iz nogometa, imao sam ponuda iz Hrvatske, pa i Austrije. No imao sam predobar posao da bih ga napuštao, iako sam se uhvatio u razmišljanju jer nogomet je ipak moja najveća ljubav i teško mu je reći ne. Rizik je bio prevelik jer nitko mi ništa nije mogao jamčiti tako da se nisam odlučio na taj korak. Znate kako je u nogometu, puno nekih obećanja, a malo iskrenosti i poštenja.“
Ima li više „muljanja“ u nogometu ili u visokom biznisu?
„Definitivno u nogometu. To je moje iskustvo, nažalost. To je bio jedan od razloga zašto se nisam htio baviti nogometom, u smislu upravljačkih dužnosti. Puno me je ljudi zvalo, ali jednostavno nisam imao osjećaj da je to taj trenutak. Valjda mi je trebalo vrijeme da sve zaboravim i probavim.“
“Jedan dan nazvao me predsjednik Španskog i uspio slomiti”
I onda je stigao poziv NK Špansko…
„Dogodilo se spontano, kroz neka druženja s ljudima koje volim i poštujem. Jedan dan nazvao me je veliki Vinko (op.a. nadimak predsjednika NK Špansko) i uspio me slomiti Dugo sam odbijao, a onda sam ipak pristao uključiti se. Jako je bitnu ulogu odigrala činjenica da se klub napokon stabilizirao i da su se raščistile neke stvari koje su opterećivale Špansko godinama. Ukratko, uvidio sam da se klub postavio na zdrave temelje i da angažman ima smisla. Kad sam to osjetio, prevladala je ta ljubav prema nogometu, koja je uvijek bila tu negdje, ali jednostavno nije bio trenutak. Naravno, angažman je na potpuno volonterskoj bazi, ponajviše iz ljubavi prema nogometu i kvartu u kojem živim.“
Imate velike poslovne obveze i obitelj, vremena je sigurno malo.
„Da, baš se moram jako dobro organizirati da bih to sve uskladio. Pokušavam sve to izbalansirati. Rekao sam da ću odvajati jedan dio slobodnog vremena, znam da će me to dodatno odvojiti od obitelji, ali obitelj razumije koliko volim nogomet i imam podršku. To mi je jako važno. Prihvatio sam funkciju ljetos i uhvatio se posla. Nisam nimalo požalio. Kako dani protječu, sve mi je slađe raditi.“
Katalinić ističe koji mu je modus operandi na stručno-upravljačkoj dužnosti.
„Poučen osobnim iskustvom i poznavajući brojne nogometne djelatnike, pokušavam raditi sve suprotno od onog što nisam volio u nogometu još dok sam bio igrač. Pokušavam biti spona čelništva kluba i svlačionice. To nije funkcija klasičnog sportskog direktora jer mi je djelokrug rada puno širi; vodim računa o akademiji, prvoj momčadi i zahtjevima uprave kluba. Tu treba dobro balansirati da se želje i plan struke podudara sa strategijom čelništva.“
“Trebali smo trenera pobjednika”
Kakav je rezime polusezone? Špansko je trenutačno na petom mjestu s 10 bodova zaostatka za vodećom Mladosti iz Zaboka.
„Vratio bih se na sami početak, odnosno na ljetni prijelazni rok. Proljetos sam pratio momčad i shvatio sam da je prilično limitirana. Stoga sam bio svjestan da me čeka puno posla, ali bio sam svjestan i klupskih mogućnosti. To je trebalo izbalansirati. Shvatio sam da je potrebno dovesti trenera koji će promijeniti svlačionicu iz korijena. Trebali smo stručnjaka koji bi donio svježinu i miris višeg ranga. Veliki je problem bio taj što je Špansko izgubilo pobjednički mentalitet. Bile su velike amplitude i stalno se padalo. To smo gledali iz sezone u sezonu. Ukratko: trebali smo trenera pobjednika“, poentirao je Katalinić i nastavio:
„Razmišljajući i listajući sve moguće kandidate, došao sam do zaključka da je Dražen Bobinec najbolje rješenje. On je prije svega odličan čovjek, trener pobjednik iza kojeg su veliki uspjesi, veliki je radnik i bio sam mišljenja da bi mogao udariti temelje ozdravljenja na duže staze, a u isto vrijeme da u što kraćem vremenu napravi rezultatski iskorak. Nije bilo realno da odmah napadamo prvo mjesto jer smo svlačionicu promijenili iz temelja. Od 30 igrača sveli smo priču na nekih 10-12 igrača. Gledali smo da ostavimo perspektivnu djecu kluba, mlađe igrače koji imaju perspektivu i dva-tri nositelja koji su tu već bili; kapetana Lojbera, Sekulića i Grubišića.“
Katalinić podcrtava da su nabrojani igrači trebali mentalno čvrste i karakterne suigrače koji bi njih činili još boljima, s kojima bi mladi igrači napredovali, a koji bi ujedno donijeli kvalitetu na terenu.
„Naravno da je jako teško naći takve igrače. Ciljali smo na karakterne igrače iz višeg ranga koji imaju iskustvo pobjeđivanja i osvajanja naslova. Praktički nitko ne želi iz četvrtog ranga doći igrati u peti. Uložili smo puno truda, energije i upotrijebio sam zajedno sa trenerom sve resurse i poznanstva koje imamo da pronađemo takve igrače. Treneru Bobincu ostavio sam potpuno otvorene ruke, rekao sam da tu neće biti upliva ni mene kao direktora, a ni predsjednika i ostalih čelnika. On je trener koji odlučuje i koji, naravno, odgovara za rezultat. Čvrsto sam stao uz trenera u trenutku kada rezultati nisu bili bajni jer sam vidio da igrom napredujemo i da treba samo malo strpljenja i vremena da se to sve skupa sklopi i transformira u pobjede.“
“Fokus je na omladinskoj školi, cilj je da stvorimo igrače za seniorsku momčad”
Katalinić otkriva strateški cilj Španskog.
„Dogovorio sam se s predsjednikom da fokus bude na omladinskoj školi. Naime, razočaravajuće mi je bilo da Špansko ima jako malo svojih igrača koji u ovom trenutku mogu igrati u prvoj momčadi. Premalo je igrača izašlo iz juniora koji su kadri igrati za seniore. U razgovoru sa šefom škole Kulenovićem i njegovom desnom rukom Bošnjakom složili smo da imamo isto viđenje situacije. Juniori su nam još uvijek nedovoljno dobri, no kadeti i pioniri iznimno me vesele. Nije to stvoreno u ovoj polusezoni, na tome se radi već duže vrijeme i rezultati se vide. To nam daje nadu da ćemo kroz nekoliko godina imati dovoljno mladih igrača iz vlastitog pogona koji su kadri ući u prvu momčad. To je naš glavni cilj.“
Katalinić ističe da želi podignuti rad omladinske škole na još veću razinu.
„Generalno imamo dobre trenere i u ovom trenutku doista se dobro radi. Pioniri i kadeti to jasno pokazuju, no moramo uložiti dodatan trud da vidimo što još nije dobro i zašto nije dobro te koje mjere trebamo donijeti kako bismo bili bolji u svim segmentima. Šef akademije ima otvorene oči i stalno osluškuje tržište. Rezultati dobrog rada najbolje se ogledaju u tome što stalno primamo nove molbe za upis. Roditelji nam očito vjeruju. Nogometna škola Španskog postala je jako interesantna, imamo puno djece, a i dosta mladih, potentnih trenera koji vide svoju priliku za napredovanje i usavršavanje u našem klubu. No ne smijemo se uljuljati, moramo nastaviti raditi i dalje napredovati. Kako rekoh, krajnji cilj je da izbacimo dovoljan broj igrača za seniorsku momčad.“
Katalinić dodaje da je prva momčad odmah po važnosti uz akademiju.
„Proces poboljšavanja rada akademije usko je vezan za prvu momčad. Jedno se s drugim nadopunjuje. Naravno da ćemo pokušati paralelno dizati i akademiju i prvu momčad. Akademija nema smisla ako prva momčad stagnira i nemam nikakvih ambicija. Stoga smo htjeli stvoriti zdravu atmosferu u klubu i dovesti radnog trenera, koji gaji tehnički nogomet. Mogu reći da nema gostovanja kod izravnih konkurenata gdje smo bili nadigrani. Dapače, sve smo ih nadigrali i osvajali bodove, čak i tamo gdje smo izgubili imali smo više od igre. Nije pretjerano reći da smo dominirali u gotovo svakoj utakmici. Stvarali smo puno šansi, no previše smo promašivali“, podsjeća Katalinić i nastavlja:
“Plan je da u sljedećih pet sezona preskočimo mininalno jedan rang natjecanja”
„Mi smo bili svjesni da u cijeloj toj transfuziji prve momčadi mora doći do problema. Bili smo svjesni da neće sve ići preko noći. Zato smo napravili dugoročniji plan da u sljedećih nekoliko sezona, najviše pet, minimalno preskočimo jedan rang. Moja je želja da napravimo iskorak više od toga, ali da bi došli do te razine mi bismo svi skupa u klubu trebali još ozbiljnije podići letvicu. Za veće uspjehe potrebno je pronaći adekvatne sponzore koji bi osigurali veću financijsku stabilnost, a koja bi nam dopustila da se naše ambicije ostvare. Također sve to trebamo pratiti infrastrukturno kako bi uvjeti za igrače bili adekvatni. Do tada treba biti realan i oprezan s financijama jer nema smisla ulaziti u rizike koje bi ugrozili opstojnost kluba.“
Što se može napraviti u zimskom prijelaznom roku da bi se momčad pojačala za nastavak prvenstva? Očigledno je da nedostaje iskusan centarfor koji bi završavao dobre akcije golovima.
„To je ono što nismo uspjeli napraviti u ljetnom prijelaznom roku. Znali smo da trebamo rasnog napadača, ali problem je bila stigma koja je pratila Špansko. Neki dogovori koje smo imali propali su jer se ti igrači nisu odlučili prijeći u naš klub. Dali smo si zadatak da pokušamo izvući maksimum iz momčadi koju imamo, da promoviramo neke naše mlade igrače. Mi smo u ovoj polusezoni dobili ponajboljeg igrača lige, a to je Mateo Jurišić. To je naše dijete. S njim se posebno ponosim; tako zreo nogomet odigrati, tako se dignuti… Ja sam ga zatekao totalno potonulog, jednostavno nije bilo žara. Svako malo sam vodio s njim razgovor i to je urodilo plodom. Osjetio je da mu se vjeruje, da se sada radi drukčije nego prije. To vide i drugi izvan kluba, što nam povećava šanse da dovedemo pojačanja.“
Katalinić otkriva da je bio dogovor s predsjednikom kluba da se maksimalno ispoštuje sve što se dogovorilo s igračima.
„Htjeli smo da se stvori međusobno povjerenje i da igrači mogu biti usredotočeni isključivo na rad s trenerom Bobincem. Dobili smo jednu zdravu sredinu, gdje nitko ne odskače, skupinu odličnih ljudi i odličnih nogometaša. Na to sam posebno ponosan. Ova momčad sigurno ima još prostora, a to se jasno moglo vidjeti u posljednjih četiri-pet kola. Vidjela se ta jedna sinergija, gdje je trenerov rukopis počeo dolaziti na naplatu. Postali su klapa, puno stabilniji. Prestali smo gubiti utakmice u zadnjim trenucima, a iz unutarnjih rezervi nadoknadili smo taj nedostatak rasnog centarfora. Počeli smo davati više golova, strijelci su bili raznovrsniji, a uz to smo bili stabilniji u obrambenom dijelu. Sve manje smo imali crnih rupa i primljenih golova iz kontri i polukontri. Obrana se osjetno poboljšala na čelu s Manzinom i Ivezićem, koji su možda najbolji stoperski par u ligi. Iznjedrili smo malog Juroša. Dečka smo doveli iz Vrapča, dali smo mu priliku, a on je to objeručke prihvatio. On i Jurišić možda su dva najbolja mlada igrača u našem rangu natjecanja.“
“Sekulić i Grubišić pozvani su na probu u Hrvatski dragovoljac, ponosni smo na njih”
Ima li naciljanih meta u zimskom prijelaznom roku?
„U zimskom roku nije lako pronaći pojačanja jer klubovi ne puštaju igrače. Mi takvu praksu ne gajimo jer ako igrač želi otići, ako ima bolju ponudu, klub će to pozdraviti jer nema razloga da netko ostaje ako se ne vidi u našem klubu. To je besmisleno. Svježi su primjer naša dva nositelja, to su Sekulić i Grubišić. Oni su pozvani na probu u Hrvatski dragovoljac. Ja to gledam kao na priznanje treneru Bobincu i nama svima u klubu jer to su ipak dva ranga iznad. To je jedna velika pohvala našem stručnom stožeru, momčadi i cijelom klubu. Koliko god bi nam bilo nezgodno da odu, ja im želim svu sreću. Ponosan sam na njih. Naša su im vrata otvorena ako ne zadovolje stručnjake u Dragovoljcu. Neće biti problema da se uključe u pripreme.“
Vodeća Mladost bježi deset bodova, to je teško dostižno, ali ne i nemoguće, pogotovo ako se dovedu pojačanja. Uostalom, nije isto biti peti ili drugi.
„Na Božićnom domjenku pričali smo i dogovorili se da nema odustajanja. Moramo iskoristiti tu pozitivnu energiju koja je stvorena. Cilj je 15 od 15. To možda zvuči preambiciozno, ali ja sam čvrsto uvjeren da dečki to mogu. Ja sam rekao da ćemo napraviti sve da dovedemo minimalno ta dva igrača koja imamo u vidu. Ne bih o imenima, ali riječ o centralnom napadaču i jednom veznom igraču. Treba nam napadač koji će zabijati golove iz svih pozicija i polušansi, a u vezi trebamo igrača koji donosi agresiju i energiju. Igramo lijepo, ali trebamo jednog agresivnog veznjaka koji ima kvalitetu u reposjedu, znači oduzimanju lopti u začetku protivničkih akcija, a u isto vrijeme da je tehnički potkovan i zna odigrati na prvu i ubrzati igru. Igramo brzo i okomito, ali to još želimo poboljšati. Znači, želimo igrača koji će dodatno ubrzati protok lopte i igrača koji će to sve upakirati golovima jer obično imamo po desetak čistih lopti na vrhu suparničkog peterca koje nema tko pospremiti u mrežu. Nemamo igrača koji ima taj instinkt ubojice.“
“Razgovaramo s tri renomirana napadača”
Ako ne možemo o imenima, možemo li još štogod otkriti o potencijalnim pojačanjima. Jeste li uvjereni da će biti pojačanja?
„Nećemo dovoditi igrače u koje imalo sumnjamo. Moramo biti sigurni da će biti pojačanja, a igrače koje namjeravamo dovesti imaju tu kvalitetu. Paralelno razgovaramo s tri špice. Riječ je o tri renomirana igrača; jedan je prošao juniore jednog hrvatskog prvoligaškog kluba i okusio je drugoligaški nogomet, a igrao je i u Austriji. Drugi je i krilo i centarfor, igra obje pozicije, a od juniorskog staža ima pet sezona u drugom i trećem rangu hrvatskog nogometa. To su za nas enormna pojačanja. Naravno da takvi igrači bude interes i drugih klubova, posebno jer su u najboljim godinama. Obojica su iskazala veliki interes, ali kako imaju i drugih ponuda dali smo im neko vrijeme za odluku. Imamo i treću metu, igrača za kojeg mislim da bi se možda najbolje uklopio u našu momčad. Radi se o trećeligaškom igraču koji bi u našoj momčadi zabio 20 plus golova u sezoni. I ja i trener ga dobro poznajemo, znamo kako diše. On nam je možda najbliži u našim promišljanjima, u smislu uklapanja u momčad. Igrače koje smo doveli ljetos i ove trenutno s kojima pregovaramo mi ne bismo mogli dovesti da se nisu stvorile neke okolnosti koje nam daju tu šansu. Ponosan sam da smo uopće došli u takvu priliku. Nakon što smo im predstavili cilj i strategiju te pojasnili u kojem smjeru ide naš klub, što očekujemo i namjeravamo, većina igrača je osjećala povjerenje i iskrenost, koju, nažalost, nisu doživjeli u surovom nogometnom profesionalizmu. Privlači ih naš projekt.“
“Napadamo prvo mjesto, to je sigurno”
Namjeravate li možda priključiti neke mlade igrače iz omladinskog pogona prvoj momčadi?
„U planu je da na zimske pripreme sa seniorima idu trojica mladića iz kadetske momčadi. To su vratar Vranešević, veznjak Kovačević i napadač Horvat. Pripreme počinju 15. siječnja, odigrat ćemo pet pripremnih utakmica. Neke od njih bit će vrlo izazovne. Prvu igramo s odličnim juniorima Lokomotive. To će biti pravi barometar gdje se momčad nalazi. Sljedeći protivnici bit će Tigar, Ban Jelačić, Gaje Mače i Zrinski Farkaševac.“
Katalinić zaključuje:
„Ambicije ostaju iste: napadamo prvo mjesto, to je sigurno. Želimo pojačati pobjednički mentalitet, standardizirati momčad i igru, usvojiti automatizme igre, da svih 20 igrača znaju što trener od njih traži, da nam tempo igre ne pada kada uđe zamjene. Želimo da u svakom prijelaznom roku dovedemo dva nova igrača koji će dodatno podići našu igru. Na proljeće moramo pokazati da smo spremni za iskorak i proboj u viši rang natjecanja. Želimo biti što bliže vrhu i pripremiti momčad za sljedeću sezonu. Ako ne budemo prvi ove sezone, što je, realno, teška zadaća, onda da to napravimo sljedeće.“
